OD SUTRA POČINJU DANI ŽENSKOG AKTIVIZMA –
SA PORUKOM BORBE PROTIV NASILJA NAD ŽENAMA
- A MENI SE ČINI DA NIKADA NISMO ŽIVJELI LICEMJERNIJI ŽIVOT!
Iako smo mi zemlja
hiljadugodišnje tradicije, kulture i multikulture, gotovo da ne prođe dan a da
na destine žena u BiH, kažu statistike, ne bude prebijeno, omalovažavano,
zlostavljano ili diskriminisano!
I OSTANU NEVIDLJIVE!
Dok ovo pišem negdje u nekoj
zemlji kamenuju do smrti ženu jer se odlučila preprečiti put naočitom muškarcu,
siluju je pod izgovorom da žele da je zaštite od daljeg silovanja, negdje u svijetu
žene još uvijek imaju cijenu po kojoj se prodaju, čak i u našoj zemlji, djevojčice
ispisuju iz škole jer im kažu nikada neće trebati, nadrogirane gazde žene
prodaju na kilogram. Negdje malo bliže u svijetu i okolini od žene prave
plastične modele i barbike za najbolesnije muške fantazije, žena koja je digle
glas postaje kurva, a muškarac koji prebije ženu – pravo muško!
Često, od vrlo obrazovanih aktera
našeg društva čujemo za koncept tradicije i koncept 4 zida. Kažu kako je
tradicija da žena MORA imati određenu ulogu, pri tome se naravno prosto
zaboravi činjenica da muškarci svoje uloge mijenjaju kada zažele i boli nas, da
ne kažem šta, za tradiciju. Ne vidim da se vozimo u konjskim zapregama, jer i
to je nekada bila tradicija, sada imamo udobna vozila, pušimo moderne cigarete,
slušamo modernu muziku – ali zato žena MORA da slijedi tradiciju.
Šta za ženu znače 4 zida!? Mislite da je to sigurnost
porodice, okoline, mahale ili zajednice!?
Češće je to zatvor u kome se batine
podnose ali se nikada ne smiju pokazati da se ne obruka porodica. Od kada je to
postala bruka za ženu da pokaže modrice, slomljenu ruku, da vriskom i jaukom
pozove za pomoć i zaštitu od bolesnog manijaka koji je prebija svaki dan, a
nije bruka da taj isti manijak sve to radi?
Ženu će osuditi ako progovori -
reći će joj da je to trebala držati u četiri zida – a muškarac – pa u ovakvoj
zemlji on na to ima pravo, ne po zakonu, već po nepisanim pravilima tradicije
koje naravno interpretiraju – muškarci.
U ovoj zemlji će nadobudni
načenik ženski aktivizam nazvati ispiranjem mozgova – kojih i čijih to još ne
znamo, možemo samo pretpostaviti da je valjda uloga žena da ostane šupljoglava i
da jedino muškarcu dozvoli da se igra, vlada i manipuliše njenim mozgom.
Ja dobro znam šta su 4 zida
značila za moju majku, za koju je 15 godina, svaki dan značio nove batine,
ludačko prebijanje, a svaka noć teror i strah sa pitanjem – da li ćemo dočekati
novo jutro. A kada svane dan, niko je nije pitao kako je preživjela, već je od
ranog jutra pa do večeri morala da radi – ni robovi u popularnim serijama nisu
imali jadniji i mizerniji život. Ni danas ne znam odakle toj ženi, mojoj majci,
snage da se nasmije, da kaže da je sretna, da kaže kako je oprostila.
4 zida su idealan zatvor,
nametnut od strane te male zajednice koja umjesto da reaguje kada suludi hodža
nasrne na djevočicu u nekom selu, na sve načine se potrudi da NJU vrate u mrak nevidljivosti. Zato je valjda
moguće da nevidljiva bude djevočica koju je zlostavljao hodža, njega je selo
odbranilo a tu djevojčicu prozvalo kurvom – njen jedini grijeh je bio što je
izvan 4 zida progovorila o onome što joj se dešavalo. Malo kasnije najviši
vjerski vođa ju je upravo u TA ISTA 4 ZIDA, cilju dobre istrage, propitivao kako je znala da se hodža
uzbudio, jeli mogla osjetiti hodžin nabrekli ud, ponovo je zlostavljajući i
tjerajući da proživljava svoju traumu.
Zato su za mene 4 zida
najokrutniji način stvoren da se ŽENA učini nevidljvom, da joj se oduzme
dostojanstvo, a sve upakovano u priču o tradiciji. Ja da se pitam nasilje nad
ženama bih tretirao kao najgnusniji zločin protiv čovječnosti – jer zlostavljač NIKADA, ja to najbolje znam
iz iskustva vlastite porodice, NIKADA neće stati. Koncept 4 zida –
je idealan za pravdanje svih oblika nasilja i ja živim za dan kada NI JEDNA
ŽENA neće biti nevidljvia pod izgovorom tradicije, shvatanja ili 4 zida!
