Cijeli sam se život trudio da budem iskren čovjek i da iskreno odgovorim, kažem posavjetujem, izreknem svoje mišljenje, onako iz srca, najiskrenije koliko se može!
Pa ipak posljednjih dana sve češće sebe uhvatim kako ili ćutim, ili kažem riječi koje meni samom zvuče isprazno, jer su smišljene, dio su strategije “ne-povređivanja”, korektne su jer ne diraju nikoga pa ni mene koji ih izgovaram!
Nikada nisam želio živjeti takav život, ali što bi rekla Brena:” Na neke stvari te prosto i ovaj život natera”!
Niko mi nikada ne bi povjerovao da najveći problem ove zemje nisu svjetske zavjere, prepucavanje Rusije i Amerike, već onaj tradicionalni, hvale vrijedan INAT!
Niko mi ne vjeruje da stvarno NIJE DOBRO DA KOMŠIJI CRKNE KRAVA, nema ničega tu radi čega bi se trebalo radovati, jer dok se ti raduješ dijete ti umire od karcinoma, ali eto tebi je drago , u INAT!
Ja ne znam kada je INAT pretvoren u nešto pozitivno i kada se desilo da postanemo ponosni na njega!
Niko mi ne vjeruje kada kažem da nije bitno na koliko dijete jezika uči u školi već ŠTA nauči, ali iz INATA ja insistiram da uči na MOM jeziku iako ni sam ne znam šta je MOJ jezik!
Niko mi ne vjeruje kada kažem da se dio života određuje na izborima a ne na fudbalskim utakmicama, pa opet ko za INAT, već cijeli dan traje delirijum oko večerašnje utakmice, a baš nikoga ne zanima o čemu se to u isto vrijeme dogovaraju političari kada u ko zna kojem hotelu i ko zna kojoj kafani dogovaraju svoje političke platforme!
Niko mi neće povjerovati da će se ovdje kao u INAT pucati lajkovi za momka koji je nedužnom psu odsjekao sve četiri noge, da će se radije gledati i baš u INAT reality program, dok u nekoj drugoj realnosti neko baš pored nas umire od gladi, za nas ne vidljiv, u INAT, a za to mi i nemamo vremena.
Niko mi ne vjeruje kada kažem da se na akciju čišćenja parka odazove tek 5 ljudi, ali zato spontano dođe 200 navijača i religijskih zanesenjaka da pobiju pedere i lezbejke- u INAT, NEĆE ONI NAMA OVDJE.
I kao u INAT, svi znamo najbolje, kada je na nas red da iskažemo svoje mišljenje sakriveni iza nickova na portalima, mi baš kao u INAT precizno znamo šta nije dobro, ali kao za INAT ne pada nam na pamet da budemo promjena koju želimo vidjeti u drugima. Kao da su ove mudre riječi izgovorene vanzemaljcima a ne ljudima, stanovnicima ove planete, kontinenta, grada, mjesne zajednice.
A onda se čudmo što nam kao u INAT život kroje najgori od nas!
Ako se samo za trenutak složimo da smo sami kreatori svakog trenutka našeg života, onda odgovornost za svaki taj trenutak treba da bude potpuno drugačija, svaka naša misao, djelo, činjenje ili nečinjene poput bumeranga se vraća u naš vlastiti život.
Da ne bude niko nam nije rekao – ali stvarno- poslije j..nja nema kajanja!
Nema komentara:
Objavi komentar