ROMI I ROMKINJE SU NAROD KOJI VIŠE OD 3000 GODINA BAŠTINI SVOJU KULTURU I TRADICIJU, OD INDIJE DO EVROPE, PA IPAK IH SVI DRUGI U BIH SMATRAJU MANJINOM I NEVIDLJIVIMA!

Šta možeš poželjeti nekome ko ima sve, ima dušu, ima srce, ima osmijeh, ima najstariju tradiciju i kulturu… pa ipak je MANJINA! 

MANJINA je u zemlji u kojoj se svi u prsa udaraju kako smo zemlja hiljadugodišnje tradicije tolerancije i poštovanja – a onda se pišu peticije da se Romi i Romkinje istjeraju iz škole, policijski službenik napravi lom u sarajevskoj školi jer neće da mu dijete ide sa Ciganima u školu, romsko dijete se ugura u kofer i vuče po ulicama Tuzle a njihovi konstitutivni roditelji uživaju u zabilježenom video klipu, romsku djecu djeca konstitutivnih roditelja pljuju u školi jer su ih roditelji naučili da su Romska djeca manje vrijedna,  od Roma i Romkinja se okreću glave u prodavnici, u domu zdravlja, od romske porodice se na šetalištu sklanjaju stvari da ih ne ukradu! 

MANJINA je u zemlji u kojoj na jednu vijest o romskom prazniku, jedan sugrađanin čestita, njih 200 ispriča diskriminatorski vic, a njih još 200 govori kako ih sve treba u zatvore, potrovati, ubiti i i sl!  

MANJINA je u zemlji u kojoj se svi kunu u vjerska dostignuća i čvrstoću i jačinu svoje vjere, u kojoj se svi kunu u ljepotu i dubinu svoje vjere, a onda upravo vjerski prvaci i zagovarači pokazuju toliko fašizma i netolerancije da bi im pozavidio i najljući zagovarač nacističkih programa. Uprvo pozivajući se na tradicionalno- vjerske vrijednosti nedavno su svojim prsima pripadnici konstitutivnog  naroda branili da se naprave romske kuće za one koji generacijama žive u uslovima ispod svakog dostojanstva čovjeka. Prvo su govorili kako ne žele Cigane a kasnije kako se eto brinu za njihovo zdravlje, jer lokacija nije baš najbolja. 

Umjesto da sve ostali uče od Roma i Romkinja, da svoju vlastitu kulturu obogate njihovom kulturom i tradicijom, koristeći sva sredstva tihe diskriminacije, dovršavamo posao koji ni najveći nacisti nisu završili u prvom i drugom svjetskom ratu! 

U BiH ne postoji ni jedno obilježje za Rome i Romkinje stradale u posljednjem ratu!

U BiH ni jedno pozorište nema svečani koncert ili program na najvažnije i najveće romske praznike!

U BiH ni jedna opština nije podigla romsku zastavu ni za ovaj, niti će za neke druge dane ispred svojih zgrada!

U BiH ni u jednoj školi se ne uči na romskom jeziku, ni jedna škola nema ni jedan čas posvećen romskoj kulturi i tradiciji;

U BiH ni jedan romski praznik nije uvršten u kalendare institucija, firmi, organizacija;

U BiH na državnon  nivou nema ni jednog Roma ili Romkinje koji bi u parlamentarnim klupama zagovarali problem sa kojima romska populacija živi;

U BiH ni jedna politička partija na svojim plakatama nije imala istaknutog romskog predstavnika, tek poneki na “nižim” nivoima vlastu su kandidirali Rome ali isključivo radi glasova nikako radi stvarne želje da nešto urade, čemu svjedoče njihovi vlastiti programi u kojima ni jednog slova nema  o Romima i Romkinjama, ni jedna strategija kao dio političkog djelovanja; 

Ali zato… 

U BiH još uvijek postoje Romska naselja koja nemaju vodu, struju, uličnu rasvjetu, u kojima žive “nevidljivi” Romi i Romkinje bez zdrastvene knjižice, lične karte, posla, obrazovanja… 

U BiH još uvijek Romi i Romkinje žive životima isključenosti i nevidljivi, preko 95% Roma i Romkinja nema posao, preko 50% Roma i Romkinja su isključeni iz sistema obrazovanja i zdravstvene zaštite. 

U BiH još uvijek žive načelnici koji za Rome u svojim opštinama kažu da ima ne trebaju, poručuju im da idu, ne žele ih u svojim konstitutivnim opštinama; 

U BiH je još uvijek svaka druga Romkinja diskriminisana, od okoline, institucija  pa čak i unutar svojih vlastitih zajednica; 

U BiH još uvijek živi 40% konstitutivnih koji imaju jedan ili više diskriminirajućih stavova i predrasuda o Romima i Romkinjama; 

U BiH još uvijek preko 40% Roma ne živi, već preživljava hranu tražeći po kontejnerima; 

Kada o svemu ovome razmišljam poželio bih svim Romima i Romkinjama bolju zemlju, u kojoj mogu dignuti svoju glavi i konačno početi živjeti život jednakih mogućnosti i dostojanstva!