PROKLETI KONCEPT – ČETIRI ZIDA!!!

OD SUTRA POČINJU DANI ŽENSKOG AKTIVIZMA – SA PORUKOM BORBE PROTIV NASILJA NAD ŽENAMA  - A MENI SE ČINI DA NIKADA NISMO ŽIVJELI LICEMJERNIJI ŽIVOT!

Iako smo mi zemlja hiljadugodišnje tradicije, kulture i multikulture, gotovo da ne prođe dan a da na destine žena u BiH, kažu statistike, ne bude prebijeno, omalovažavano, zlostavljano ili diskriminisano!

I OSTANU NEVIDLJIVE!

Dok ovo pišem negdje u nekoj zemlji kamenuju do smrti ženu jer se odlučila preprečiti put naočitom muškarcu, siluju je pod izgovorom da žele da je zaštite od daljeg silovanja, negdje u svijetu žene još uvijek imaju cijenu po kojoj se prodaju, čak i u našoj zemlji, djevojčice ispisuju iz škole jer im kažu nikada neće trebati, nadrogirane gazde žene prodaju na kilogram. Negdje malo bliže u svijetu i okolini od žene prave plastične modele i barbike za najbolesnije muške fantazije, žena koja je digle glas postaje kurva, a muškarac koji prebije ženu – pravo muško!

Često, od vrlo obrazovanih aktera našeg društva čujemo za koncept tradicije i koncept 4 zida. Kažu kako je tradicija da žena MORA imati određenu ulogu, pri tome se naravno prosto zaboravi činjenica da muškarci svoje uloge mijenjaju kada zažele i boli nas, da ne kažem šta, za tradiciju. Ne vidim da se vozimo u konjskim zapregama, jer i to je nekada bila tradicija, sada imamo udobna vozila, pušimo moderne cigarete, slušamo modernu muziku – ali zato žena MORA da slijedi tradiciju.

Šta za ženu znače 4 zida!? Mislite da je to sigurnost porodice, okoline, mahale ili zajednice!?

Češće je to zatvor u kome se batine podnose ali se nikada ne smiju pokazati da se ne obruka porodica. Od kada je to postala bruka za ženu da pokaže modrice, slomljenu ruku, da vriskom i jaukom pozove za pomoć i zaštitu od bolesnog manijaka koji je prebija svaki dan, a nije bruka da taj isti manijak sve to radi?

Ženu će osuditi ako progovori - reći će joj da je to trebala držati u četiri zida – a muškarac – pa u ovakvoj zemlji on na to ima pravo, ne po zakonu, već po nepisanim pravilima tradicije koje naravno interpretiraju – muškarci.

U ovoj zemlji će nadobudni načenik ženski aktivizam nazvati ispiranjem mozgova – kojih i čijih to još ne znamo, možemo samo pretpostaviti da je valjda uloga žena da ostane šupljoglava i da jedino muškarcu dozvoli da se igra, vlada i manipuliše njenim mozgom.

Ja dobro znam šta su 4 zida značila za moju majku, za koju je 15 godina, svaki dan značio nove batine, ludačko prebijanje, a svaka noć teror i strah sa pitanjem – da li ćemo dočekati novo jutro. A kada svane dan, niko je nije pitao kako je preživjela, već je od ranog jutra pa do večeri morala da radi – ni robovi u popularnim serijama nisu imali jadniji i mizerniji život. Ni danas ne znam odakle toj ženi, mojoj majci, snage da se nasmije, da kaže da je sretna, da kaže kako je oprostila.

4 zida su idealan zatvor, nametnut od strane te male zajednice koja umjesto da reaguje kada suludi hodža nasrne na djevočicu u nekom selu, na sve načine se potrudi da NJU  vrate u mrak nevidljivosti. Zato je valjda moguće da nevidljiva bude djevočica koju je zlostavljao hodža, njega je selo odbranilo a tu djevojčicu prozvalo kurvom – njen jedini grijeh je bio što je izvan 4 zida progovorila o onome što joj se dešavalo. Malo kasnije najviši vjerski vođa ju je upravo u TA ISTA 4 ZIDA,  cilju dobre istrage, propitivao kako je znala da se hodža uzbudio, jeli mogla osjetiti hodžin nabrekli ud, ponovo je zlostavljajući i tjerajući da proživljava svoju traumu.

Zato su za mene 4 zida najokrutniji način stvoren da se ŽENA učini nevidljvom, da joj se oduzme dostojanstvo, a sve upakovano u priču o tradiciji. Ja da se pitam nasilje nad ženama bih tretirao kao najgnusniji zločin protiv čovječnosti – jer zlostavljač NIKADA, ja to najbolje znam iz iskustva vlastite porodice, NIKADA neće stati. Koncept  4  zida – je idealan za pravdanje svih oblika nasilja i ja živim za dan kada NI JEDNA ŽENA neće biti nevidljvia pod izgovorom tradicije, shvatanja ili 4 zida!

ISCJELJITELJI I HOLISTIČARI SVIH ZEMALJA - UJEDINIMO SE!

Scenario jedan: Kada frustrirani religijski ludaci čitaju svete knjige to nikada ne može proći bez potoka krvi- u ime Boga!

Čitam čemu se nadaju ti “provovjernici” – nekim djevicama u raju! Pa zar je moguće da nisu sebi na ovom svijetu, kada je sve dostupno, mogli naći nekoga da odgustiraju i to zadovoljstvo, nego se trebaju raznijeti bombom i sa sobom povući u smrt još 150 ljudi, samo zato da bi se na nekom drugom svijetu družili sa djevicama!?  Kakav izgovor trebaš imati da kamenuješ ženu jer te je pogledala dok si buljeći u nju prolazio ulicom? Kakav izgovor trebaš imati da natjeraš djevočicu od osam godina na sex jer misliš da na to imaš pravo? Zar je moguće da nisi pročitao druge dijelove svoje Svete Knjige gdje se i ne govori o djevicama, već o svijetu čiste dobrote koji dostižeš SAMO ako...nisi ubio nevine…nisi ukrao… nisi lagao…nisi bio okrutan… nisi bio nadmen, nasilan, nadmoćan nad bilo kim..nisi bio zavidan… I sad meni ostaje misterija od svih ovih AKO, kako to da je bomba i masakr postao jedini izbor i zar je moguće da od svih objavljenih stranica Svete Knjige njih interesuju samo te djevice!?

 

Scenario dva: Kažu da je sve ovo dio svjetske zavjere, da neko pokušava da izazove strah u ljudima, da se kroz sve ono što se dešava stvara pogodno tlo za manipulaciju.

Ni u čemu se izgleda ljudi brže ne solidarišu ali i odustanu od svoje slobodne volje – kao u strahu! Koliko pasivan i koliko uljuljkan u komoditet modernog življenja moraš biti, da ti ti isti nesposobni Vladaoci, koji su imali saznanja ali nisu zaustavili nečije ludilo, određuju šta treba sada da misliš, osjećaš, kako da se ponašaš, koga sada da kriviš i mrziš!? I ne, stvarno u tim trenutcima nije najbitnije da li imaš WI-Fi, pristup Facebooku, bitnije je da odmah iscjeliš svoj strah jer će te on učiniti slijepim i podložnim za komandovanje.

Oba ova scenarija ne slute na dobro!

 

Posljednjih dana smo mogli svjedočiti kako je malo, zastrašujuće malo bilo potrebno da se ljudi svrstaju i razvrstaju, kao da hiljade ratova u našoj istoriji nisu dokazali i pokazali koliko besmisleni mogu biti!

 

Moj život je sasvim drugačiji – ja čvrsto vjerujem da smo kreatori našeg vlastitog života. Iz tog razloga sam počeo da razmišljam o tome kako se ja osjećam- ako sam ja mikro-kosmos, onda ono što je u meni mora odslikavati i ono što se dešava oko mene!?

Ako toliko ljudi svakodnevno meditira za mir u svijetu, kako to da samo 8 ludaka mogu stvoriti  vibraciju planetarnog straha, mržnje, isključivosti!?

Da li je ovo znak da naše mantre i molitve ne djeluju!?

Mislim da je uzrok malo dublji i zahtijeva istinsko sagledavanje sebe, dublje nego što smo navikli. Nije više dovoljno SAMO meditirati i misliti pozitivno, potrebno je da se suočimo sa onim stvarima koje se zaista nalaze unutar nas, naš strah, naša trauma, naša mržnja, naša zavist.


Prestanite privlačiti novac, sreću blagostanje u meditacijama - počnite se iscjeljivati!
Prestanite vibrirati sve je dobro u mom svijetu a da ne počistite ono što je potisnuto I nije dobro, od negativnog u sebi I onako niko nije pobjegao...
Prestanite pjevušiti Svete pjesme na ulicama gradova u udobnostima svojih Hramova dok se svijet  koji I vi kreirate raspada u strahu I mržnji. Ako vi ne iscijelite SEBE onda su i vase pametne, mudre I produhovljene riječi isprazne...


Ono sa čim se suočavamo na planetarnom nivou nije nimalo banalna stvar, kreatori realnosti straha u kojem živimo jako dobro znaju da je taj strah već prisutan u nama, da je ta mržnja već prisutna u nama – s  vremena na vrijeme je potreban samo okidač u vidu par ludaka i haos je tu.

Zato ovo vrijeme ja doživljavam ne kao vrijeme staha i plakanja, već potrebe za istinskim iscjeljenjem, jer globalne molitve koje čine ljudi sa potisnutim traumama, mržnjom, bijesom, nikada nisu niti će moći stvoriti mir u svijetu.

Zato se obraćam i sebi i svima vama koji se zovete holističkim, komplementarnim…prestanite sa iscjeljenjem planete – počnimo sa sopstvenim iscjeljenjem- jedino tako ćemo iscijeliti cijeli svijet!

MI SMO SAMI KREATORI SVAKOG TENUTKA SVOGA ŽIVOTA. ILI…POSLE J.B..NJ… NEMA KAJANJA!

Cijeli sam se život trudio da budem iskren čovjek i da iskreno odgovorim, kažem posavjetujem, izreknem svoje mišljenje, onako iz srca, najiskrenije koliko se može!

Pa ipak posljednjih dana sve češće sebe uhvatim kako ili ćutim, ili kažem riječi koje meni samom zvuče isprazno, jer su smišljene, dio su strategije “ne-povređivanja”, korektne su jer ne diraju nikoga pa ni mene koji ih izgovaram!

Nikada nisam želio živjeti takav život, ali što bi rekla Brena:” Na neke stvari te prosto i ovaj život natera”!

Niko mi nikada ne bi povjerovao da najveći problem ove zemje nisu svjetske zavjere, prepucavanje Rusije i Amerike, već onaj tradicionalni, hvale vrijedan INAT!

Niko mi ne vjeruje da stvarno NIJE DOBRO DA KOMŠIJI CRKNE KRAVA, nema ničega tu radi čega bi se trebalo radovati, jer dok se ti raduješ dijete ti umire od karcinoma, ali eto tebi je drago , u INAT!

Ja ne znam kada je INAT pretvoren u nešto pozitivno i kada se desilo da postanemo ponosni na njega!

Niko mi ne vjeruje kada kažem da nije bitno na koliko dijete jezika uči u školi već ŠTA nauči, ali iz INATA ja insistiram da uči na MOM jeziku iako ni sam ne znam šta je MOJ jezik!

Niko mi ne vjeruje kada kažem da se dio života određuje na izborima a ne na fudbalskim utakmicama, pa opet ko za INAT, već cijeli dan traje delirijum oko večerašnje utakmice, a baš nikoga ne zanima o čemu se to u isto vrijeme dogovaraju političari kada u ko zna kojem hotelu i ko zna kojoj kafani dogovaraju svoje političke platforme!

Niko mi neće povjerovati da će se ovdje kao u INAT pucati lajkovi za momka koji je nedužnom psu odsjekao sve četiri noge, da će se radije gledati i baš u INAT reality program, dok u nekoj drugoj realnosti neko baš pored nas umire od gladi, za nas ne vidljiv, u INAT, a  za to mi i nemamo vremena.

Niko mi ne vjeruje kada kažem da se na akciju čišćenja parka odazove tek 5 ljudi, ali zato spontano dođe 200 navijača i religijskih zanesenjaka da pobiju pedere i lezbejke- u INAT, NEĆE ONI NAMA OVDJE.

I kao u INAT, svi znamo najbolje, kada je na nas red da iskažemo svoje mišljenje sakriveni iza nickova na portalima, mi baš kao u INAT precizno znamo šta nije dobro, ali kao za INAT ne pada nam na pamet da budemo promjena koju želimo vidjeti u drugima. Kao da su ove mudre riječi izgovorene vanzemaljcima a ne  ljudima, stanovnicima ove planete, kontinenta, grada, mjesne zajednice.

A onda se čudmo što nam kao u INAT život kroje  najgori od nas!

Ako se samo za trenutak složimo da smo sami kreatori svakog trenutka našeg života, onda odgovornost za svaki taj trenutak treba da bude potpuno drugačija, svaka naša misao, djelo, činjenje ili nečinjene poput bumeranga se vraća u naš vlastiti život.

Da ne bude niko nam nije rekao – ali stvarno- poslije j..nja nema kajanja!

ROMI I ROMKINJE SU NAROD KOJI VIŠE OD 3000 GODINA BAŠTINI SVOJU KULTURU I TRADICIJU, OD INDIJE DO EVROPE, PA IPAK IH SVI DRUGI U BIH SMATRAJU MANJINOM I NEVIDLJIVIMA!

Šta možeš poželjeti nekome ko ima sve, ima dušu, ima srce, ima osmijeh, ima najstariju tradiciju i kulturu… pa ipak je MANJINA! 

MANJINA je u zemlji u kojoj se svi u prsa udaraju kako smo zemlja hiljadugodišnje tradicije tolerancije i poštovanja – a onda se pišu peticije da se Romi i Romkinje istjeraju iz škole, policijski službenik napravi lom u sarajevskoj školi jer neće da mu dijete ide sa Ciganima u školu, romsko dijete se ugura u kofer i vuče po ulicama Tuzle a njihovi konstitutivni roditelji uživaju u zabilježenom video klipu, romsku djecu djeca konstitutivnih roditelja pljuju u školi jer su ih roditelji naučili da su Romska djeca manje vrijedna,  od Roma i Romkinja se okreću glave u prodavnici, u domu zdravlja, od romske porodice se na šetalištu sklanjaju stvari da ih ne ukradu! 

MANJINA je u zemlji u kojoj na jednu vijest o romskom prazniku, jedan sugrađanin čestita, njih 200 ispriča diskriminatorski vic, a njih još 200 govori kako ih sve treba u zatvore, potrovati, ubiti i i sl!  

MANJINA je u zemlji u kojoj se svi kunu u vjerska dostignuća i čvrstoću i jačinu svoje vjere, u kojoj se svi kunu u ljepotu i dubinu svoje vjere, a onda upravo vjerski prvaci i zagovarači pokazuju toliko fašizma i netolerancije da bi im pozavidio i najljući zagovarač nacističkih programa. Uprvo pozivajući se na tradicionalno- vjerske vrijednosti nedavno su svojim prsima pripadnici konstitutivnog  naroda branili da se naprave romske kuće za one koji generacijama žive u uslovima ispod svakog dostojanstva čovjeka. Prvo su govorili kako ne žele Cigane a kasnije kako se eto brinu za njihovo zdravlje, jer lokacija nije baš najbolja. 

Umjesto da sve ostali uče od Roma i Romkinja, da svoju vlastitu kulturu obogate njihovom kulturom i tradicijom, koristeći sva sredstva tihe diskriminacije, dovršavamo posao koji ni najveći nacisti nisu završili u prvom i drugom svjetskom ratu! 

U BiH ne postoji ni jedno obilježje za Rome i Romkinje stradale u posljednjem ratu!

U BiH ni jedno pozorište nema svečani koncert ili program na najvažnije i najveće romske praznike!

U BiH ni jedna opština nije podigla romsku zastavu ni za ovaj, niti će za neke druge dane ispred svojih zgrada!

U BiH ni u jednoj školi se ne uči na romskom jeziku, ni jedna škola nema ni jedan čas posvećen romskoj kulturi i tradiciji;

U BiH ni jedan romski praznik nije uvršten u kalendare institucija, firmi, organizacija;

U BiH na državnon  nivou nema ni jednog Roma ili Romkinje koji bi u parlamentarnim klupama zagovarali problem sa kojima romska populacija živi;

U BiH ni jedna politička partija na svojim plakatama nije imala istaknutog romskog predstavnika, tek poneki na “nižim” nivoima vlastu su kandidirali Rome ali isključivo radi glasova nikako radi stvarne želje da nešto urade, čemu svjedoče njihovi vlastiti programi u kojima ni jednog slova nema  o Romima i Romkinjama, ni jedna strategija kao dio političkog djelovanja; 

Ali zato… 

U BiH još uvijek postoje Romska naselja koja nemaju vodu, struju, uličnu rasvjetu, u kojima žive “nevidljivi” Romi i Romkinje bez zdrastvene knjižice, lične karte, posla, obrazovanja… 

U BiH još uvijek Romi i Romkinje žive životima isključenosti i nevidljivi, preko 95% Roma i Romkinja nema posao, preko 50% Roma i Romkinja su isključeni iz sistema obrazovanja i zdravstvene zaštite. 

U BiH još uvijek žive načelnici koji za Rome u svojim opštinama kažu da ima ne trebaju, poručuju im da idu, ne žele ih u svojim konstitutivnim opštinama; 

U BiH je još uvijek svaka druga Romkinja diskriminisana, od okoline, institucija  pa čak i unutar svojih vlastitih zajednica; 

U BiH još uvijek živi 40% konstitutivnih koji imaju jedan ili više diskriminirajućih stavova i predrasuda o Romima i Romkinjama; 

U BiH još uvijek preko 40% Roma ne živi, već preživljava hranu tražeći po kontejnerima; 

Kada o svemu ovome razmišljam poželio bih svim Romima i Romkinjama bolju zemlju, u kojoj mogu dignuti svoju glavi i konačno početi živjeti život jednakih mogućnosti i dostojanstva!

VI STE NAJVEĆI PROBLEM ZA SIGURNOST VAŠE DJECE – NE PSI LUTALICE!

Nisam mislio o problemu pasa na ulici napisati ni riječi, sve se nekako nadah kako imamo trunku pameti, obrzira, samilosti i morala, sve dok me press konferencija “nekih” zabrinutih roditelja nije podsjetila da mi zaista ništa nismo naučili iz rata!

Slažem se da je zdravlje djece važno –ali nikad se neću složiti da je najvažnije, jer takvo rangiranje je jednostavno – GLUPO.  Ja nemam dijete imam majku pa je meni na primjer zdravlje moje majke nabitnije!

Postaviti tezu – NAŠA DJECA ILI PSI – u sebi ne sadrži ni mrvu morala ili takozvane brige samo kranje LICEMJERSTVO!
Briga o djeci je trebala kada ste glasali dragi roditelji – pa da vam stranke za koje glasate u škole ne instaliraju podobnike koje nije briga što plafon pada na glavu vaše djece, što djeca sjede u stolicama starijim o svojih roditelja, što je računar misaona imenica, što u školama ima više vjerskih obilježja nego učilišnih pomagala, što vam djeca uče po programima koje ispunjavaju nacionalne apetite bilo kog političarskog kabadahije kojeg upravo vi dovodite na vlast – TADA STE ĆUTALI!

Briga o djeci je potrebna na svakim izborima, da ne birate mafijaše radi kojih vaša djeca nemaju nikakve šanse i perspektive, u zemlji u kojoj religijski  uznesenjak – možda baš iz vaše religije, već sutra može svoje dijete poslati sa kalašnjikovim u školu da se osveti za neki drugi rat, braću ponekad i pošalju pa ne bi ni bilo baš neke razlike, u zemlji u kojoj vi danas razmišljate koji hljeb je jeftiniji  da ga kupite- TADA STE ĆUTALI!

Briga vaše djece je trebala biti aktuelna kada je bila ugrožena sigurnost vašeg djeteta, radi mafijaša, dilera, sinova političarskih bogova koji ulicama grada kojim hodaju vaša djeca voze 300 na sat, nešto nisam primijetio da ste sazvali konferenciju za medije sa zahtjevom da se “UKLONE” dileri, druga naoružana djeca koja sa arsenalom oružja pohađaju škole u koje idu vaša djeca – TADA STE ĆUTALI!

Briga za vašu djecu je trebala biti najjača kada su vašu djecu podijelili u dvije škole, kada su umjesto predmeta ljudska prava, kultura,  ili jednostavno ljudskost, vašu djecu natjerali da uče religijske teme koje su i za vas izazovne i teško svarljive, kada su kroz taj predmet djeca počela da se uče kako se RAZLIKUJU a ne koliko ljudskosti treba da ih spaja- TADA STE ĆUTALI!

Briga za vašu djecu je trebala i onda kada je 5-10 djece pregaženo jer neki roditelji po svoju djecu dolazili skupocjenim automobilima ne obazirući se na ograničenje brzine – TADA STE ĆUTALI!

Briga za vašu djecu je bila potrebna kada su vaša djeca pljuvala romsku djecu, jer ste ih u vašim domovima učili da su Romi ovakvi ili onakvi. Niste svoju djecu naučili da poštuju romsku kuluturu – TADA STE ĆUTALI!

Problem pasa na ulici je počeo i završava se kada ONI koje vi birate na izborima počnu raditi svoj posao. Sada ONI novac troše na povećanje svojih plata, podršku million i jednom horu ilahija i kasida,  neznanog umjetnika “daruju” sa statusom umjetnika od važnosti za grad i sa Vašim parama njemu plaćaju penziono i zdravstveno samo zato što je SIN jednog od njih, nakon svakih izbora oni koji ih ne dobiju nastave da jedu bijeli hljeb,  beskonačno popločavaju jednu te istu ulicu u centru grada... E kada ONI, počnu ulagati u sve ono što zakon koji je na snazi i predviđa, onda će se riješiti pitanje napuštenih pasa.  

A upravo ovima se vi ne obraćate, NJIH podržavate, oni su VAŠI!!!

VAS JE NEKO DRAGI RODITELJI DOBRO OBMANUO!!!

Nije taj zakon postavio nedostižne standarde, već postavio minimum civiliziranosti, koje ako želite da živite u priznatoj državi, MORATE poštovati!

PRAVA nisu švedski sto da birate koja vam se dopadaju!!!

Vi MORATE živjeti u zemlji u kojoj žene imaju jednaka prava!

Vi MORATE živjeti u zemlji u kojoj Romi i Romkinje imaju jednaka prava!

Vi MORATE živjeti u zemlji u kojoj LGBT populacija ima jednaka prava!

Vi MORATE živjeti u zemlji u kojoj, da, i djeca  imaju prava---Ali...

Vi MORATE živjeti i u zemlji u kojoj i životinje imaju PRAVA i postaviti tezu da su neka prava preča je otvoreni poziv u DIVLJAŠTVO!

Prestanite biti licemjerni i prozivati bilo koju nevladinu organizaciju koja samo pokušava da vam poruči- U 21 VIJEKU SE NEMATE PRAVO PONAŠATI KAO ZAOSTALI DIVLJACI- ZAPRAVO IMATE ALI SE ONDA NEMOJTE SUTRA IZNENADITI KADA VAM DRUGI OKO VAS POSTAVI ZIDOVE, JER NE ŽELE SVOJE DRUŠTVO DIJELITI SA TAKVIMA!

Šta će sutra spriječiti vas i vašu djecu da jednako tako pozovete na “UKLANJANJE”  i drugih “NEŽELJENIH” elemenata oko vas!!!

I na kraju, kako mislite živjeti znajući da su vaše ruke krvave do iza vrata, jer ste ih podigli za najodvratnije rješenje ovog problema!

Kako stvari stoje, nije problem sigurnosti vaše djece u napuštenim psima – već u VAMA!

SMRT FAŠIZMU I NACIONALIZMU - KOME JE DO RATOVANJA I SMRTI NEKA PRVO SVOJU DJECU POTURI PA ONDA POZIVA DRUGE!

Već 5 dana razmišljam kojim riječima da opišem ono što sam osjetio čitajući neke neobavezne postove. Bila je neka pjesma koju je muzičar Mangnifico uglazbio za film Montevideo i onda se povela rasprava kojim “junacima” pripada ova pjesma.

A onda je krenulo, kako će opet, neko u rat,  kako je samo pitanje vremena  kada će se neko nekome osvetiti, kako ništa nije završeno! 

Već  pet dana me proganjaju pitanja: KO su ovi ljudi, u ime KOGA to oni prizivaju novi rat i gdje su bili u prošlom?  Jesu li oni ikada pustili suzu za nekim ko je poginuo, nosi li iko u njihovim kućama crninu?

Možda je ideja hrabrosti, vojnog junaštva dobra priča da se napoji VAŠ ego, ali pita li iko majku čiji se sin nikada nije vratio, čime ona ispunjava prazninu u svom srcu i zašto se nije nasmijala već dvadeset i pet godina. 

Možda je ideja nekog novog ratovanja nekome nalik video igricama, ratne pokliče je možda lako vrisnuti, kada nisi otac koji je svojim rukama sahranio svoje dijete izrešetano gelerima. 

KO tu djecu uči da je rat romantična priča, da su bitke epske priče o kojima će se pjevati, KO tu djecu  za Boga miloga uči da se mladost tako provodi, KO  tu djecu, ako Boga zna, uči da je neka posebna hrabrost stati u prvi red, da je in da se neko danas nazove NACIONALISTOM? 

Znate li vi šta to uopšte znači?

Znate li vi koliko je užasna cijena rata? 

Jedno je slušati bajkovite i uglavnom izmišljene priče o ratu i podvizima, a drugo je kada ti se srce rascijepi na hiljadu komada kada sahraniš svog najboljeg druga.   

Možda su vam rekli kako je rat prilika za herojstvo?

Meni je žao što me niko nije naučio da je u redu da se budem kukavica, da ne dozvolim nekome da me poput beskorisnog pijuna iskoristi u novoj ratnoj šahovskoj ploči, za neke svoje nacionalne ciljeve.  

Možda su vam rekli sa smo mi u ratu bili nešto važni!

Za njih smo bili samo brojevi, za naše majke i očeve smo bili djeca koja se nikada neće vratiti, bili smo zraka sunca koja nikada neće zasjati, bili smo prva suza koje je potekla prije više od 25 godina i nikada nije prestala teći. 

Možda su vam rekli kako ste sinovi naroda, zemlje?

Jesu li vam rekli kako su oni svoju djecu prvi sklonili u strane zemlje? Lako je trgovati tuđom djecom kada znaš da su tvoja na sigurnom, i ne samo to, žive udobnim životom i lijepo im je, dok vaša porodica nema šta da jede, dok se u vašoj porodici svaki dan opraštaju jer je to možda posljednji  put da se vidite. Možda do večeri neko neće biti živ!

Možda su vam rekli kako se vi nešto u ratnoj igri pitate?

Mene niko nije pitao da li želim 4 godine svog života provesti u opkoljenom Sarajevu, što i dan danas živim sa osjećajem da je neko otrgnuo 4 godine moga života kada sam trebao sanjati, biti mlad, osjetiti život.  

Mene niko nije pitao da li želim da sahranjujem sve svoje najbolje, svoje prijatelje, svoje poznanike, svoj grad, ulicu, da gledam kako moja ljubav umire na mojim rukama!  

Mene niko ni danas ne pita zašto, možda sebično, čak se i stideći do neba,  zahvaljujem svaki dan Bogu što moja majka nije poput desetine hiljada drugih majki, obukla crninu, i što ne gleda  izgubljeno u daljinu čekajući sina koji se nikada neće vratiti.  

Možda su vam rekli kako ćete biti heroji naroda, samo dok se rat završi?

Jesu li vam rekli da za vas neće biti para u budžetu, da će vaš izbor biti između bijede i samoubistva?  

Zato vas preklinjem – živite svoj život, zahvalite Bogu na svakom darovanom danu -

I NIKADA NEMOJTE POVJEROVATI DA IŠTA LIJEPO IMA U BILO KOJEM RATU!

IMAMO MI NEŠTO U ČEMU SMO NAJBOLJI – ILI – NEPODNOŠLJIVA LAKOĆA MIROVANJA I ZAVISTI!

Ako je suditi po broju portal analitičara onda smo mi zemlja koja ima najrazvijeniju građansku svijest na planeti – to što život prolazi u nevjerovantoj lakoći postojanja i virtualnog življenja/izživljavanja, još nije došlo do naše svijesti.

U ovoj zemlji je teško na bilo koji način uspjeti!

Ako ste prošli dobro na nekom  muzičkom takmičenju pojaviće se još 2000 boljih muzičara od vas, pisati silne postove o svakoj noti koju ste pogriješili, komentarisati kao niste dobro obučeni, kako je onaj lijevi reflektor koji vas je osvijetlio bio bez veze. Naravno da “njima”  nije ni palo na pamet da se oprobaju u muzičkim vodama, oni samo znaju da bi bilo bolji od vas!

Ako ste bili na televiziji i skuvali neko jelo, naravno da “oni” imaju bolje recepte i da po njihovom sudu sigurno niste stavili dovoljnu količinu soli ili bibera. Naravno da njima nije palo na pamet da ikada bilo šta skuhaju i životu.

Ako radite u nevladinoj organizaciji i imali ste kampanju,  onda “oni”  pouzdano znaju da prodajete maglu, da je to moglo bolje, da su vam vizualni materijali loši, i generalno znaju sve o radu nevladinih organizacija i strašno im smeta  što se bogatite, “oni” znaju kako su pare mogle biti potrošene.  Naravno da “oni” nikada ništa društveno korisno nisu uradili, dalje od svog  malog, uskog privatnog kruga nikada nisu pogledali, pa ipak o aktivizmu znaju više od bilo koga ko  “bezze skače po ulici”!

Ako ste na primjer nastupili sa filharmonijom kao Frenki ne tako davno, onda “oni” tačno znaju zašto to nije bilo u redu, ko je mogao biti bolji, znaju sve o fuziji različitih muzičkih pravaca. Naravno, da “oni” nikada nisu odvojili ni minut vremena da se okušaju u bilo kojoj muzici, pa ipak sve znaju o svim muzičkim pravicma.

Ko su “ONI”?

Sve do nedavno sam mislio da su to samo ljudi čije biografije i nisu toliko bitne, kojima je popunjavanje komentara na portalima jedini način da upotpune svoj cv. Kako sam samo bio u krivu…

“Oni” su mladi koje ne interesuje škola, koji “naberu” preko 35000 neopravdanih, ali imaju vremena da se bave životima drugih ljudi, komentarišu, šta komentarišu, odgovorno tvrde.

“Oni” su novinari koji će kad god im se prohtije ispričati priču o nevladinim organizacijama i beskorisnom trošenju para. Zaboraviće pomenuti te iste milione koje su date tim istim medijima za profesionalizaciju njihovog rada.  Znam dobro, ja sam neke od tih para lično “potpisao”  dok sam radio za jednu međunarodnu organizaciju.  Koliko su danas tačni, brzi i profesionalni, to je tema za neki drugi post.  Možda sui  te pare mogle biti “bolje “ utrošene.  Ovako novinarka sjede, napiše tekst a da se nije makla iz kancelarije.

“Oni” su religijski aktivisti. Nemaju vremena da se bave humanitarnim radom, da pomažu sirotinji, da pomažu bolesnima i nesrećnima, što se i u njihovoj religiji smatra najpovoljnijim, ali zato imaju vremena da se bave seksualnim opredjeljenjima,  životima nevjerika i  onih što ne misle isto kao i oni.

"Oni” su i akademici i VIP  građani prvog reda, nemaju vremena da podrže bilo kakvu društvenu akciju, da iskoriste svoj akademski autoritet i daju doprinos borbi za prava manjina, jednakost žena, protiv porodičnog nasilja, ali imaju vremena da komentarišu šta jeste a šta nije u duhu neke tradiciije, kao da je tradicija sveto pismo pa se ne može mijenjati, razvijati, dopunjavati novim vremenom u kojem živimo.

“Oni” nisu neki daleki i nepoznati ljudi, ONI su naša braća, sestre, roditelji, prijatelji, a često smo to i mi sami.

Nije džaba kod nas nastala narodna poslovica:”Draže mu je tuđe zlo nego njegovo dobro”!

U koju god misao da to uopakujemo – zavist ostaje – ZAVIST!

NE TREBAMO MI DRUGU ZEMLJU – OVA ZEMLJA TREBA DRUGE LJUDE!

Sada sam sasvim siguran, mi jednostavno ne zaslužujemo ovu zemlju, prirodu koja nam je darovana, previše smo  sebični za bilo šta!

Polako ali sugurno se umaram. Svakoga dana pomislim kako je puno nas koji misle da živimo u dragocjenoj zemlji, u dragocjenom vremenu,  cijenimo ljude koji nas vole i koje volimo, cijenimo lijepo što nam je darovano. Znam da će zvučati suludo i paradoksalno, ali nikada nisam bio sretniji nego u vrijeme poplava. Bio sam ponosan na svaku ruku pružene pomoći, na solidarnost na koju niko nije trebao nikoga nagovarati,  pomislio sam da se konačno vraća nada i da shvatamo da nam ne trebaju politički Bogovi da mislimo svojim glavama...

A onda su došli izbori...

I mrak se ponovo nadvio nad tamnim vilajetom  zvanim Bosna i Herzegovina. Upravo na najgroženijim područjima su najviše glasova dobili oni koji ni prstom nisu mrdnuli ni prije, ni za vrijeme, ni nakon poplava! Pa šta treba da se desi da naučimo gledati samo malo, malo šire izvan vlastitog stada, tora ili kako god to već želimo nazvati!

Ljudi koji žive na ovoj zemlji već dvaeset godina tvrde da ih politka ne interesuje, drugim riječima da ih ne interesuje ko su gospodari njihovih života i na koji način upravo taj njihov stav doprinosi bijedi u kojoj žive.

Zemlja sa dobrim ljudima bi imala ljude koje interesuje ko gradi kockarnice u sred naselja, u kojima svako malo imamo pravi kaubojski obračun, dostojne ljude prave zemlje ne bi trebalo nagovarati da svako ima pravo na život, da svako ima pravo na iste slobode, isti nivo dostojanstva. Pravi ljudi bi sami ustali u odbranu moralnih vrijednosti, prava žena, manjina, nemoćnih.

Ljudi ove zemlje daju moć samoprozvanim Bogovima, koji ne mogu da se sjete ni kako su kupljeni njihovi stanovi koje posjeduju, čije punice i svastike imaju više imovine od američkih biznismena, čiji se sinovi hvale patikama od 1000 eura, džipovima od 200 i 300 hiljada eura, dok djeca svih drugih ljudi završavaju škole za poslove koje nikada neće dobiti, skupljaju pare za lijekove za bolesti od koji umiru. Porodice politIčarskih Bogova, nikada neće povjerovati da oko njih ima gladnih, nikada neće posjetiti ni jednu javnu kuhinju, nikada neće otići u kuću porodice koja nema novca da sahrani svog najmilijeg koji je umro, njih ne zanima što naša djeca  mogu da biraju između beznađa i samoubistva, a i kako bi – SIT GLAVNOM NE VJERUJE!

Ono što ja ne shvatam, kako sve nas koji se smatramo normalnim, SVE OVO NE NALJUTI DO NEBA!

Zemlja sa dobrim ljudima bi imala ljude koji bi natjerali Bogove na mrvu odgovornosti, otkazujući im tako potrebnu podršku. Kako je moguće da zaboravljamo prostu jednačinu: GRAĐANI – LJUBAV I NACIONALNA POSLUŠNOST= POLITIČAR BEZ POSLA!?

Imam osjećaj kao da smo pod uticajem najcrniije magije, kad i pored svog jada i bijede u kojoj živimo, i dalje slijepo vjerujemo onima koje bi u iole uređenijim državama sigurno čekale godine samovanja po zatvorima. 

Ja znam kako oni vladaju – ŠTO BJEDNIJI NAROD – LAKŠE  SE VLADA I UPRAVLJA!

Izgleda da nam je potreban novi talas solidarnosti – onaj koje će ujediniti sve one koji se smatraju običnim građanima i građankama, PROTIV samoprozvane elite koji se po cijenu života svih nas, nikada neće se odreći statusa koji smo im mi sami dali...

Sada kako stvari stoje  OVI LJUDI NE TREBAJU DRUGU ZEMLJU – OVA ZEMLJA TREBA DRUGE LJUDE!

KAKO POSTATI MEGA POPULARAN U BIH!

Ako ste mislili da treba pameti ili znanja, ne dao Bog, onda ste se prevarili – tajna je u nečemu drugom!

Da li znate šta je “mainstream”!? 

Ja sam sve do jučer mislio da je ovo termin koji govori o  novim trendovima koji postaju hit, pokretima koji postaju hit, stilovima koji postaju hit, sve dok mi nije objašnjeno da to u BiH bukvalno znači tok- rijeka ljudi, rijeka nacionalizama, rijeka uvjerenja. U toj rijeci nema pojedinaca i pojedinki koje/i misle svojom glavom. Samo masa koja čini dio bujice. Izdvojiti se iz manstream-a znači rizikovati da budeš drugačiji a samim tim da budeš prozvan, napadan, diskriminisan, nazvan najgorim imenima. Napadaće te svako, i ko te zna, posebno ko te ne zna, tvrdeći da pozdano zna sve o tebi, od tvog samog rođenja. 

Rijetki pojedinci, pozitivni primjer individualnog, jedinstvenog, poput Bože Vreće, osvijetliće za trenutak ovu tamnu, učmalu mahalu koju tako  rado volimo zvati Grad. 

Svi ostali će se oblačiti, govoriti, jesti, pjevati i plesati sve ono što masa ljudi oko njih već radi. Danas je popularno braniti istoriju, tradiciju a da više od 80% ne poznaje ni korjene vlastite porodice, danas je popularno govoriti u ime religije a više od 90% nikada ozbiljno nije proučilo religijske ili filozofske radove različitih autora iz vlastite religije, da znaš uporediti, provjeriti, promisliti, jer bi religija trebala da te, između ostalog, uči da misliš svojoj glavom a ne glavom umišljenog vođe, danas je popularno voljeti Halida, a samo prije par godina smo tu muziku zvali TRASH, danas je popularno popljuvati sve pedere i lezbejke, a da se nikada ne zapitaš kakvim životom stvarno žive ti ljudi,  danas je popularno biti mudroser, imati stav o svim akcijama i inicijativama, ne pridružiti se ni jednoj, ali imati stav i provjereno mišljenje o svakoj…               

Postoje i oni među nama, koji su našli način da budu mega popularni koristeći upravo otpor mainstream-u! 

Govorim o onima koji su potpuno nepoznati, njihov rad nikoga ne interesuje, djela isto tako, ali odaberu jednu temu ili tezu protiv koje se svaki gram zdravog razuma normalnog čovjek mora pobuniti, lupe javno tu glupost, i onda mi svi zgražavajući se nad rečenim od njih napravimo zvijezde koje sijaju jače nego što bi u njihovom malom mjestu ikada mogli i pretpostaviti, nije važno što je toj izjavi prije mjesto na smetljištu javne riječi. Takvi ljudi ulaze u istoriji jer su to rekli! 

Znate li o čemu govorim!? Ne, ne govorim o Anti… 

Govorim o onom novinaru čijeg se imena više niko ne sjeća, i vjerovatno ni po čemu ne bi ni postao poznat, koji je izjavio kako građani BiH samo pišaju i seru po hrvatskim plažama – u tren oka je mega vijest, svi su se mediji otimali za njegovu mudroliku izjavu. Čovjek je bio citraniji i od Paula Coelha i od Mahatme Gandija skupa. 

Govorim o gomili, masi mladih ljudi koji su dobrodošlicu antifašistima u Mostaru poželjeli kišom kamenica;

Govorim o spisateljici koja na youtube ima uradak uzdisanja i svršavanja, koji više podsjeća na ispovijest mentalno poremećene osobe, koja je ne tako davno dobro analizirala sve ostale religijske pravce koji postoje u BiH, nazivajući ih sektašima, crnomagijašima - i mi joj vjerovali jer ona je ipak spisateljica... 

Govorim o 10 mladih, hrabrih mladića koji su utrčali u kino i pošutali i polupali posjetioce filmskog festivala, samo zato je im je ime MERLINKA mirisalo na opasan pederluk, i o masi onih opasnih Akademika koji su ih vještim umnim tezama pravdali izazivajući kod nas razumijevanje i simpatiju prema napadačima ali ne i žrtvama.

Govorim  o političaru koji nariče pod šatorom  - i njegov muzičko/scenski uradak postane popularniji od najvećeg hita Harisa Džinovića i Halida Bešlića zajedno.

Govorim o sumanutim sveštenicima svih konfesija koji svako malo pozovu na linč, izopćavanje, koji znaju jako dobro analizirati sve nastranosti samo ne one u svojim vlastitim redovima; 

Govorim o Akademiku, koji se gayevima i lezbejkama bavi više nego svojim vlastitim životom, sasipajući salvu najprizemnijih uvreda nad živim ljudima koje nikada nije sreo, usuđujući se čak i postaviti dijagnozu ili dvije, kao da nema ni brata, ni sestru ni prijatelja koji bi baš mogli biti “iz te grupe”, ne pitajući se kako li se oni osjećaju dok ga slušaju i čitaju!

 

Shvatate li princip po kojem funkcioniše popularnost!?

 

Ako želite biti instant popularni, snimite porno film i neka vam ga neko ukrade, kasnije se malo ljutite iako ste cijelu karijeru i izgradili isključivo promovišući svoj seksipil… 

Ako želite biti instant popularni, budite SIN Glavnog u vlade, dobićete 6 miliona jer je bolje da gulite poreske obveznike nego da se drogirate, kao reče ponosni  Otac… 

Ako želite biti instant popularni, potrošite 70000 na striptizu i putovanjima, iako ćete morati malo provesti u zatvoru vašu popularost ništa neće moći zasjeniti… 

Ako želite biti instant popularni, odaberite jednu temu, po mogućnosti neka bude iskoristiva za odbranu vjersko/nacionalno/tradicijskih vrijednosti i odvalite izjavu protiv koje bi se svaka ćelija mozga normalnog čovjeka trebala pobuniti, i zastupajte to kao svoj stav… 

I popularnost vam je sasvim sigurno zagarantovana – a put ka zvijezdama posut i zvjezdanim i “bijelim” prahom! 

Ko jebe obične ljude ali heroje sa svojim životnim pričama, ljude koji su nešto postigli svojima radom ili talentom – oni i onako ne znaju da se promovišu!

GDJE SU NESTALI MILOST I SAMILOST!?

Nisu u trenu već u TRENDU!

 

Počinje prilog na dnevniku o automobilskoj nesreći, dokoni Otac i još dokonija majka pručuju: ” Prebaci to majke ti da sad gledam tu bijedu”!!! Počinju zvijezde, PINKA, GRANDA, više nije ni važno koje i za čas slika nesreće nestaje uz uma! 

Na ulici, 200 metara od pekare i 10 metara od pošte i prodavnice sjedi starica. U srcu Sarajeva koje često voli da se hvali dobrotom, merhametom, u srcu Baščaršije koja se hvali hiljadama godina kulture.  Vani je zima da jedva koračaš. Ona sjedi na kratonu pružene ruke. 

Srce mi se sledilo! 

U toj pruženoj ruci sam vidio pruženu ruku moje majke, koja je mogla,  da su samo malo drugačije okolnosti bile u životu, isto tako biti biti odbačena i na ulici, pružene ruke. 

Posmatram ljude okolo, zaljubljeni u svoje Ifone, LG-jeve, Samsunge. Za njih je ona nevidljiva! U čaršiji je tako lako biti nevidljiv. Mi smo zemlja sa toliko vjerskih praznika koji posljednjih godina više liče na vašare taštine, gdje se slike trpeza i stolova koje jedva podnose svakojaka, naravno, tradicionalna jela,  da je prosto neshvatljivo  kako pored sve te, tolike religije u ovoj zemlji u kojoj se vjerski objekti grade brže od bolnice, škole, smještaja za siromašne,  kako to da postoje ljudi koji su i dalje NEVIDLJIVI! 

Nevidljva je ova starica!  

Nevidljiv je bio i čovjek koji je sav krvav neki dan ležao u najprometnijoj ulici, a masa onih koji žure su ga obilazili kao da se radi o odbačenom papiru, valjda nemaju vremena, valjda im se nekuda žuri!  

Nevidljivi su i  oni koji stadoše pred redove javnih kuhinja, dok se drugi, mlad i obrazovan svijet udobno smješta po kafanama, ne želeći da pogledaju, možda sutra i vlastitu budućnost pred sobom! 

Nevidljivi su i  oni koji vas gledaju kroz izlog kako slasno jedete skupe delicije u otmjenim restoranima, ne znate da li su i m više gladne oči ili stomak. Ja znam kako je biti gladan, ne boli te stomak već sramota!!! 

Nevidljivi su i  oni koji žive pored nas, generacijama bez struje, vode, kanalizacije, dok mi smišljamo da li je danas bolje da kafu popijemo u BBI ili Alti ili gdje god već! 

Koliko smo slijepi, sve mi se čini da nije daleko dan kada ćemo i mi stati u red ili pružiti ruku, i biti nevidljivi za sve ostale!

AKO JE SUDITI PO SADAŠNJOSTI – VEĆ SMO UNIŠTILI BUDUĆNOST NAŠIH POTOMAKA!

Ne trebate biti proroci – budućnost vaše djece se već kreira vašim postupcima i primjerima koje pokazujete!

 

Kažu kako je najveće blago svakog čovjeka, njegovo potomstvo, djeca kojoj se prenosi zaostavština porodice, naroda, zemlje. Kažu kako je najsvetija dužnost djecu naučiti kako da žive i da stvore i baštine budućnost. Ne mogu a da ne postavim pitanje: ”Čemu smo to naučili do sada svoju djecu, čemu ih učimo svojim djelima”? 

Da je ovo pitanje ranije postavljeno možda i priča o Anti iz Mostara izgledala drugačije, možda bi i priča o nekom Petru, recimo, iz Banja Luke izgledala drugačije, ili o Muhamedu iz Zenice… 

Sve dok živmo u zemlji u kojoj je OK da učiš djecu da mrze sve dok nije “iz njegovog” stada, sve dok djeci objašnjavaš da je TVOJA istina jedina istina, sve dok djecu učiš da svoje trebaju braniti ko svetinju a na tuđe mogu i da bace kamenice, se…u, i piš…ju, imamo ozbiljan problem. Često čujem kako se stariji iznenade kako mladi ne poštuju starije, a kakvim to moralnim primjerima i ponašanjima, ti stariji zaslužuju svoje poštovanje? 

Da se ne lažemo naša nas djeca jako dobro poznaju, tačno znaju koliko smo puta ukrali, slagali, bili sebični, nacionalisti, i u kakve god istorijske bajke da pakujemo svoju priču, tačno znaju kako izgleda naše pravo lice, pa ako je nama dobro, zašto onda i oni ne bi postali isti ljudi!? 

Dali nas je iznenadilo da na svadbi SINA pjeva pjevačica od 100 000 Eura, dok na ulici sve više gladnih pruža svoju ruku? Da li nas je izneadilo da je je neki drugi SIN plaćao parama zarađenim na lijekovima usluge striptizeta u noćnom baru? Da li nas je iznenadilo da je SIN neke pjevačice imao više kazni za nesreće u saobraćaju nego godina – a mama ga i dalje voli jer je to ipak njen SIN!  Da li nas je iznenadilo što je neki drugi SIN dobio status umjetnika od važnosti za Sarajevo,  a nije recimo Gertruda Munitić koja je, sam Bog zna, koliko koncerata otpjevala za djecu, za nesrećne, za bolesne. 

I čemu smo to onda naučili svoju djecu? 

Gdje su primjeri humanosti onih koji vode ovu zemlju i na svakom koraku se kunu u religiju iz koje dolaze, gdje su te podjele humanitarne pomoći, gdje su te pružene ruke nesrećnima, gdje je borba za ravnopravnost siromašnih, Roma i Romkinja od strane onih koji su najbrojniji, najkonstitutivniji, gdje je samilost prema slabima? 

Gdje su ti učitelji/akademici ovog društva da postave ljudske i moralne norme, da ukažu na licemjernost u kojoj živimo? 

Sada kako stoje stvari, i ne trebamo da brinemo, ako je suditi po onome što pokazujemo, onda nema razloga da brinemo za budućnost naše djece – već smo je UNIŠTILI!

UMJESTO CVIJEĆA ZA 8 MART- OPROSTITE!

Iako sam rođen kao muško, ja tačno znam kako je biti žena u BiH!
Dok ovo pišem, barem 10 žena je u ovoj zemlji prebijeno, a ako se i odluče na tužbu, njihovog tiranina čeka kazna manja od kazne koju bi dobili ako opljačkaju prodavnicu ili za pogrešno parkiranje!
Dok ovo pišem, barem jedna djevojčica je u ovoj zemlji izložena zlostavljanju i o tome će porodica najvjerovatnije šutjeti, jer sramota zauvijek ostaje u četiri zida!
Dok ovo pišem, barem jedna žena je na udaru najradikalnijih religijskih propovjednika, jer se odlučila na abortus, jer se odlučila da živi sama, jer se odlučila da se razvede, i ne dao joj Bog odlučila se, da živi sa ženom!!!


Da i ne pominjem da će ženu na intervju-u za posao sasvim sigurno pitati da li ima namjeru da rađa, a muškarca koje sportove voli! Ima li većeg poniženja za ženu od tog pitanja, toliko intimnog, koje na najbestijalniji način gazi sve ono što bi ženu trebalo smatrati ravnopravnom? Zašto onda muškarca ne pitamo ima li on namjeru da upražnjava sex, pati li od impotencije, u kakvom mu je stanju prostata, ima li  on namjeru da pravi djecu!?
Da i ne pominjem kako su najviši dužnosnici ove zemlje ostali u šoku kada su ih u jednoj kampanji podsjetili da postoji ZAKON koji garantuje učešće žena u vlasti minimum 40%! Čovjek prosto nije mogao da vjeruje i nadahnut  vlastitom glupošću izjavio je: “Kako su te kvote previsoke”, kao da govori o poljoprivrednim brojkama a ne o MAJKAMA, SESTRAMA, KĆERKAMA, SARADNICAMA, PARTNERICAMA, PRIJATELJICAMA!


Mahala je čudna stvar. Nekako je postala sinonim za pitomu, harmoničnu zajednicu u kojoj se svi međusobno pomažu i na svakom koraku cvjeta cvjeće!
Ta ista mahala ima i lice monstruma o kojem neće niko napisati knjigu, po kojem se neće snimiti film ili uraditi predstava.


U toj istoj mahali će suprugu pijanac prebijati 20 godina, a mahala će šutiti i govoriti kako se tu radi o porodičnim, ličnim stvarima o kojima ne treba da se raspravlja, već šuti!
U toj istoj mahali će djevojčica biti zlostavljana, a mahala će umjesto da nogom nabije zlostavljača – napasti proodicu, tu djevojčicu proglasiti kurvom, a hodžu braniti poturajući vlastite kćerke pred kameru da sve uplakane viču: “Neeee daaaamooo”!
U toj istoj mahali će žena biti svedena na nivo robinje u 21 vijeku, nikada neće biti vlasnica ničega, iako bi svojim radom kao domaćica mogla zaraditi preko 20 miliona KM, za 20 ili 30 godina robovanja, a ako se drzne da napusti tu porodicu, reći će joj da može ponijeti samo ono što je donijela od matere – a to što je krv i znoj dala da se ta ista kuća napravi, da se kupe auta, stanovi, imanja i šume – e na to nema prava – i mahala će to mirno posmatrati.
U toj istoj mahali će, ako se i drzne da se bavi javnim životom, žena doživjeti više prizemnih napada, lekcija akademika kako je zaboravila svoje mjesto u tradiciji – hoće reći kod šporeta i kao radna snaga – nago najgori muški ološ.


Lako je zatvoriti oči!


Pa ipak kada ja danas zatvorim svoje oči čujem vrisak moje majke koju prebija pijani otac – dok mahala koja sve to čuje i sve to vidi – ŠUTI!


Sada kada o svemu ramišljam možda 8 mart  treba označiti kao dan na koji svako ljudsko biće treba da se okrene svojim majkama, sestrama, suprugama i da im sa svim poštovanjem koje duša može da podari kaže– OPROSTITE!
Oprostite što vas 364 dana ne vidimo, što vas smatramo potrošnom robom, radnom snagom, što mi odlučujemo koje i gdje vam je mjesto bez da vas i pitamo šta mislite o svemu!
Oprostite što svako može da vas bije, siluje, zlostavlja, uzme sve što imate, a mi ćemo to pravdati tradicijom, reći kako je sramota da se o tome govori!
Oprostite što smatramo da vaše najintimnije  odluke mi moramo donositi, mi odlučujemo koliko vi djece morate roditi, da li smijete da se školujete, da li smijete da radite!
Oprostite što vam svojim ponašanjem uzimamo i ono malo ljudskog dostojanstva koje  bi vam pripadalo da imamo mrvu obraza i morala- kao da nikada, ništa nismo naučilI!


I za kraj – oprostite što živite u ovoj zemlji gdje će najviše dužnosnike šokirati Zakon koji su sami usvojili koji vam garantuje ravnopravnost – a neće ni poplave, ni metar snijega, i sve ono što nije dobro, a sve nas skupa čini jadnim.


Neka 8 mart za sve nas bude  dan stida!