Ne trebate biti proroci – budućnost vaše djece se već kreira vašim
postupcima i primjerima koje pokazujete!
Kažu kako je najveće blago svakog čovjeka, njegovo potomstvo, djeca
kojoj se prenosi zaostavština porodice, naroda, zemlje. Kažu kako je najsvetija
dužnost djecu naučiti kako da žive i da stvore i baštine budućnost. Ne mogu a
da ne postavim pitanje: ”Čemu smo to
naučili do sada svoju djecu, čemu ih učimo svojim djelima”?
Da je ovo pitanje ranije postavljeno možda i priča o Anti iz Mostara
izgledala drugačije, možda bi i priča o nekom Petru, recimo, iz Banja Luke
izgledala drugačije, ili o Muhamedu iz Zenice…
Sve dok živmo u zemlji u kojoj je OK da učiš djecu da mrze sve dok
nije “iz njegovog” stada, sve dok djeci objašnjavaš da je TVOJA istina jedina
istina, sve dok djecu učiš da svoje trebaju braniti ko svetinju a na tuđe mogu i
da bace kamenice, se…u, i piš…ju, imamo ozbiljan problem. Često čujem kako se
stariji iznenade kako mladi ne poštuju starije, a kakvim to moralnim primjerima
i ponašanjima, ti stariji zaslužuju svoje poštovanje?
Da se ne lažemo naša nas djeca jako dobro poznaju, tačno znaju koliko
smo puta ukrali, slagali, bili sebični, nacionalisti, i u kakve god istorijske
bajke da pakujemo svoju priču, tačno znaju kako izgleda naše pravo lice, pa ako
je nama dobro, zašto onda i oni ne bi postali isti ljudi!?
Dali nas je iznenadilo da na svadbi SINA pjeva pjevačica od 100 000
Eura, dok na ulici sve više gladnih pruža svoju ruku? Da li nas je izneadilo da
je je neki drugi SIN plaćao parama zarađenim na lijekovima usluge striptizeta u
noćnom baru? Da li nas je iznenadilo da je SIN neke pjevačice imao više kazni
za nesreće u saobraćaju nego godina – a mama ga i dalje voli jer je to ipak njen
SIN! Da li nas je iznenadilo što je neki
drugi SIN dobio status umjetnika od važnosti za Sarajevo, a nije recimo Gertruda Munitić koja je, sam
Bog zna, koliko koncerata otpjevala za djecu, za nesrećne, za bolesne.
I čemu smo to onda naučili svoju djecu?
Gdje su primjeri humanosti onih koji vode ovu zemlju i na svakom
koraku se kunu u religiju iz koje dolaze, gdje su te podjele humanitarne
pomoći, gdje su te pružene ruke nesrećnima, gdje je borba za ravnopravnost
siromašnih, Roma i Romkinja od strane onih koji su najbrojniji,
najkonstitutivniji, gdje je samilost prema slabima?
Gdje su ti učitelji/akademici ovog društva da postave ljudske i moralne
norme, da ukažu na licemjernost u kojoj živimo?
Sada kako stoje stvari, i ne trebamo da brinemo, ako je suditi po
onome što pokazujemo, onda nema razloga da brinemo za budućnost naše djece –
već smo je UNIŠTILI!
Nema komentara:
Objavi komentar