Nisu u trenu
već u TRENDU!
Počinje
prilog na dnevniku o automobilskoj nesreći, dokoni Otac i još dokonija majka
pručuju: ” Prebaci to majke ti da sad
gledam tu bijedu”!!! Počinju zvijezde, PINKA, GRANDA, više nije ni važno
koje i za čas slika nesreće nestaje uz uma!
Na ulici,
200 metara od pekare i 10 metara od pošte i prodavnice sjedi starica. U srcu
Sarajeva koje često voli da se hvali dobrotom, merhametom, u srcu Baščaršije
koja se hvali hiljadama godina kulture. Vani
je zima da jedva koračaš. Ona sjedi na kratonu pružene ruke.
Srce mi se
sledilo!
U toj
pruženoj ruci sam vidio pruženu ruku moje majke, koja je mogla, da su samo malo drugačije okolnosti bile u životu,
isto tako biti biti odbačena i na ulici, pružene ruke.
Posmatram ljude
okolo, zaljubljeni u svoje Ifone, LG-jeve, Samsunge. Za njih je ona nevidljiva!
U čaršiji je tako lako biti nevidljiv. Mi smo zemlja sa toliko vjerskih
praznika koji posljednjih godina više liče na vašare taštine, gdje se slike
trpeza i stolova koje jedva podnose svakojaka, naravno, tradicionalna
jela, da je prosto neshvatljivo kako pored sve te, tolike religije u ovoj
zemlji u kojoj se vjerski objekti grade brže od bolnice, škole, smještaja za
siromašne, kako to da postoje ljudi koji
su i dalje NEVIDLJIVI!
Nevidljva je
ova starica!
Nevidljiv je
bio i čovjek koji je sav krvav neki dan ležao u najprometnijoj ulici, a masa
onih koji žure su ga obilazili kao da se radi o odbačenom papiru, valjda nemaju
vremena, valjda im se nekuda žuri!
Nevidljivi su
i oni koji stadoše pred redove javnih
kuhinja, dok se drugi, mlad i obrazovan svijet udobno smješta po kafanama, ne
želeći da pogledaju, možda sutra i vlastitu budućnost pred sobom!
Nevidljivi su
i oni koji vas gledaju kroz izlog kako slasno
jedete skupe delicije u otmjenim restoranima, ne znate da li su i m više gladne
oči ili stomak. Ja znam kako je biti gladan, ne boli te stomak već sramota!!!
Nevidljivi su
i oni koji žive pored nas, generacijama
bez struje, vode, kanalizacije, dok mi smišljamo da li je danas bolje da kafu
popijemo u BBI ili Alti ili gdje god već!
Koliko smo
slijepi, sve mi se čini da nije daleko dan kada ćemo i mi stati u red ili
pružiti ruku, i biti nevidljivi za sve ostale!
Nema komentara:
Objavi komentar