Sada sam
sasvim siguran, mi jednostavno ne zaslužujemo ovu zemlju, prirodu koja nam je
darovana, previše smo sebični za bilo
šta!
Polako ali
sugurno se umaram. Svakoga dana pomislim kako je puno nas koji misle da živimo
u dragocjenoj zemlji, u dragocjenom vremenu,
cijenimo ljude koji nas vole i koje volimo, cijenimo lijepo što nam je
darovano. Znam da će zvučati suludo i paradoksalno, ali nikada nisam bio
sretniji nego u vrijeme poplava. Bio sam ponosan na svaku ruku pružene pomoći,
na solidarnost na koju niko nije trebao nikoga nagovarati, pomislio sam da se konačno vraća nada i da
shvatamo da nam ne trebaju politički Bogovi da mislimo svojim glavama...
A onda su
došli izbori...
I mrak se
ponovo nadvio nad tamnim vilajetom
zvanim Bosna i Herzegovina. Upravo na najgroženijim područjima su
najviše glasova dobili oni koji ni prstom nisu mrdnuli ni prije, ni za vrijeme,
ni nakon poplava! Pa šta treba da se desi da naučimo gledati samo malo, malo
šire izvan vlastitog stada, tora ili kako god to već želimo nazvati!
Ljudi koji
žive na ovoj zemlji već dvaeset godina tvrde da ih politka ne interesuje,
drugim riječima da ih ne interesuje ko su gospodari njihovih života i na koji
način upravo taj njihov stav doprinosi bijedi u kojoj žive.
Zemlja sa
dobrim ljudima bi imala ljude koje interesuje ko gradi kockarnice u sred
naselja, u kojima svako malo imamo pravi kaubojski obračun, dostojne ljude
prave zemlje ne bi trebalo nagovarati da svako ima pravo na život, da svako ima
pravo na iste slobode, isti nivo dostojanstva. Pravi ljudi bi sami ustali u
odbranu moralnih vrijednosti, prava žena, manjina, nemoćnih.
Ljudi ove
zemlje daju moć samoprozvanim Bogovima, koji ne mogu da se sjete ni kako su kupljeni
njihovi stanovi koje posjeduju, čije punice i svastike imaju više imovine od
američkih biznismena, čiji se sinovi hvale patikama od 1000 eura, džipovima od
200 i 300 hiljada eura, dok djeca svih drugih ljudi završavaju škole za poslove
koje nikada neće dobiti, skupljaju pare za lijekove za bolesti od koji umiru. Porodice
politIčarskih Bogova, nikada neće povjerovati da oko njih ima gladnih, nikada
neće posjetiti ni jednu javnu kuhinju, nikada neće otići u kuću porodice koja
nema novca da sahrani svog najmilijeg koji je umro, njih ne zanima što naša
djeca mogu da biraju između beznađa i
samoubistva, a i kako bi – SIT GLAVNOM NE VJERUJE!
Ono što ja
ne shvatam, kako sve nas koji se smatramo normalnim, SVE OVO NE NALJUTI DO
NEBA!
Zemlja sa
dobrim ljudima bi imala ljude koji bi natjerali Bogove na mrvu odgovornosti,
otkazujući im tako potrebnu podršku. Kako je moguće da zaboravljamo prostu jednačinu:
GRAĐANI – LJUBAV I NACIONALNA POSLUŠNOST= POLITIČAR BEZ POSLA!?
Imam osjećaj
kao da smo pod uticajem najcrniije magije, kad i pored svog jada i bijede u
kojoj živimo, i dalje slijepo vjerujemo onima koje bi u iole uređenijim
državama sigurno čekale godine samovanja po zatvorima.
Ja znam kako
oni vladaju – ŠTO BJEDNIJI NAROD – LAKŠE SE VLADA I UPRAVLJA!
Izgleda da
nam je potreban novi talas solidarnosti – onaj koje će ujediniti sve one koji
se smatraju običnim građanima i građankama, PROTIV samoprozvane elite koji se
po cijenu života svih nas, nikada neće se odreći statusa koji smo im mi sami
dali...
Sada kako
stvari stoje OVI LJUDI NE TREBAJU DRUGU
ZEMLJU – OVA ZEMLJA TREBA DRUGE LJUDE!
Nema komentara:
Objavi komentar